Božiji poslanici

Četvrta temeljna istina vjere je VE RUSULIHI, što znači: Ja vjerujem u Božije Poslanike. Poslanici (arapski رسول – “resuli”), su bili odabrani ljudi (pejgamberi) kojima je Allah dž.š. slao svoje objave da ih prenesu i objasne ljudima. Prvi Božiji poslanik je Adem a.s. a posljednji Muhammed a.s.

Sve objave svim poslanicima u svim vremenima, počevši od Adema, a.s., kao prvog čovjeka i prvog poslanika do Muhammeda, a.s., kao posljednjeg vjerovjesnika, prenosio je melek Džebrail. Allah dž.š. u Kur’anu kaže: “I prije tebe smo poslanike slali, a o nekima od njih smo ti kazivali a o nekima nismo.” (Gafir, 78).

Broj vjerovjesnika i poslanika je velik i nije precizno izrečen tačan broj, ali ih je u Kur’anu spomenuto 25 i to su: Adem, Ishak, Jakub, Davud, Sulejman, Ejub, Jusuf, Musa, Harun, Zekerija, Jahja, Isa, Ilijas, Ismail, El-Jese’u, Junus, Lut, Idriz, Hud, Salih, Šuajb, Zulkifl, Nuh i Muhammed a.s.

Poznato je da su svi Allahovi poslanici, od Nuha, Ibrahima, Musaa, Isaa, a.s., pa do posljednjeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., imali mu’džize koje su bile jasan dokaz da su oni poslani od Allaha. Mu’džiza je nadnaravno djelo koje Allah dž.š. daje Svojim poslanicima, kako bi to bio dokaz istinitosti njihova poslanstva.

Mu’dziza nekih poslanika:
Sulejman a.s., je razgovarao sa mravima, pticama i životinjama. Musa, a.s., je imao štap i štap je u datom trenutku postajao zmija, njime je Allahovom odredbom razdvojio more na dva dijela;
Isa, a.s., je Allahovom voljom oživljavao mrtve, liječio gubavce i sl. Prva od veoma različitih Isaovih mudžiza koje se spominju u Kur’anu bila je njegov neuobičajeni dolazak na svijet, odnosno neposjedovanje oca, a potom njegov govor u bešici i saopćenje da će biti poslanik.

Što se tiče Muhammeda, s.a.v.s., iako se islamski učenjaci slažu da je njegova najveća mu’džiza upravo Kur’an, a imao ih je još mnogo.

Salihova a.s. mudžiza bila je deva, a kada narod ni nakon izlaska žive deve iz stijene nije povjerovao i zaklao je, doživio je propast. Mekam je vječna mudžiza jer Allah, dželle šanuhu, ga spominje u Kur’anu i kaže: “U njemu su znamenja očevidna – mjesto na kojem je stajao Ibrahim.”